NextGEN Gallery Plugin Not found

Prvo putovanje u buduću misijsku postaju
Dec
29

Prvo putovanje u buduću misijsku postaju


Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Poglavica Likukela spreman ponuditi teren za misiju

Krenuli smo iz Lusu u 7 sati u jutro kisnog prosinackog dana  u subotu, 29 prosinca, 2007. Bez mnogo rijeci, Shadrik katekist, njegova zena Constance i ja. Sjeli smo u nas stari, rekao bih, iskusni Land Cruiser. Kazem „iskusni“ jer je on bio glavni suputnik i nosac u otvaranju prethodne dvije misijske postaje: Shangombo i Lusu te mi slici na putujucu kapelicu. Uputili smo se u Njoko Malomo nadajuci se da ce proces otvarnja novog misijskog sredista biti vodjen Duhom Onoga za koga smo vjerovali da je zacetnik ove ideje o prosirenju misije Lusu na istocnu stranu rijeke Zambezi slicno kao sto je On bio Zacetnik i Ostvaritelj prethodnih „prosirenja“.

Koja je poruka dana?

Kako je most preko rijeke Zambezi 35 kilometara nizvodno od Lusu uputili smo se prema naselju Katima Mulilo da bismo tamo dosli do suprotne strane rijeke te onda ponovno natrag, prosli uz Lusu Mission suprotnom stranom,  te produzili jos dvadesetak kilometara uzvodno. Kako je Sadrik vozio, imao sam vremena  uci u svoje misli. Nastojao sam doci do poruke Pavlovog pisma Timoteju kojeg sam ranije u jutro prije polaska, na spomendan Sv. Toma Becketa (2 Tim 2) procitao kao dnevnu inspiraciju. Moram priznati da sam bio malo zabrinut. Pavao je govorio da je on nositelj radosne vijesti o Isusu te da ga je ta radosna vijest dovela do progonstava, teskoca svake vrste te da je sada zbog nje u okovima. Radosna vijest koja ga vodi do toga…“  Ima li to znacenja za ovo nase putovanje danas kad pocinjemo otvarati novo poglavlje na mojem misijskom putu? Constance je sjedila do mene a Shadrik do nje. Uzeo sam Bibliju koja mi se je nasla pri ruci u autu i ponovno potrazio isto Pavlovo pismo. Procitao sam ga nekoliko puta na glas zeleci da i oni pokusaju doci do poruke koja mi je bila vazna. Dok smo tako vozili i citali, moje su se smutnje bistrile i sve se vise zadrzavale na onome „radosna vijest“. Po njoj smo bili spremni dijeliti Pavlovu sudbinu tamo kamo smo isli da bismo zapoceli proces otvaranja misijskog centra ili, kako ja rado kazem, novog Betlehema.

Priprema   za susret s poglavicama

Vise od cetiri sata voznje nam je trebalo da stignemo u naselje Njoko Malomo, skup rastrkanih naselja koje se nalaze na uscu rjecice Njoko koja se ulijeva u veliki Zambezi. Tu imamo zadatak osnovati novu misijsku postaju prema zelji biskupa Raymonda iz Livingstona a prema inspiraciji koju smatram Uciteljevim pozivom i poslanjem. No, do pocetka osnivanja postoji proces koji sad zelimo zapoceti. Ranije sam poslao glasnika s porukom tamosnjim poglavicama o tome da ih molim dozvolu za otvaranje misijske postaje u njihovomm kraju. Molim neka o tome razgovaraju sa svojim ljudima pa neka me onda izvjeste o svom pristanku ili odbijanju na sastanku u subotu, 29 prosinca. Tada cu doci u Njoko Malomo te je to bio glavni razlog ovog putovanja. Sastanak je bio zakazan za popodne a ja sam stigao prije podne kako bih imao vremena za izvidjanje terena, te zapoceo stvarati dojam o susretljivoscu ljudi u pojedinim selima.

Ponovno na Zambeziju

Pri dolasku odmah smo produzili do sela iz kojeg je Sadrik i njegova zena a nalazi se na Zambeziju, 3 km od crkvice. Otac od Constance je poglavica sela te je citava obitelj katolicka i vole Crkvu. To je jedno od rijetkih sela u tom kraju koje je takvo. Nakon sto smo, po obicju, malo sjeli i popricali, odmah smo krenuli prema mjestu koje je poglavica spreman dati za gradnju misije. Dok smo vozili kroz njihova polja da dodjemo do sumarka pored rijeke, bio sam malo zabrinut zbog udaljenosti od sela, no oni su me uvjeravali da je to tek pet minuta hoda i da ce mjesto ubrzo postati srediste cim svecenik tamo dodje. Mjesto je doista lijepo, pored rijeke, sumovito, te pruza dovoljno prostora za razne zgrade. No, jos je prerano za bilo kakvu odluku jer jos trebamo govoriti s drugim poglavicama a s ovim je lako. Njegovo ime je Bernard Matongo Likukela. Nakon sto su nas ponudili ruckom, krenuli smo prema selu u kojem se nalazi slamnata crkvica. Tu su nas docekali poglavice i drugi koji su bili zainteresirali. Kisa nas je sve stjerala unutra. Vec sam unaprijed dobio pismeni izvjestaj o sastanku poglavica nakon mojeg pisma njima a sastanak se je odrzao nekoliko dana ranije. U izvjestaju sam vidio da su svi bili za dolazak misije, da bi svatko htio da ona bude sto blize njihovom selu. No, ocito je bilo da svi od misije ocekuju nekakvu korist i pitaju da li je misija samo za katolike ili i za druge. Takav sam razvoj situacije i ocekivao, nije mi prvi puta, pa sam znao kako povesti razgovor.

Govor seoskim poglavicama

U nabijenoj crkvici svi su pogledi bili uprti u mene ocekujuci sto cu reci. Nakon uobicajenog pozdrava i zahvale sto su dosli, najprije sam govorio o tome kako sam dosao ovamo potaknut Bozjim pozivom i da je taj poziv potvrdjen po biskupu iz Livingtona koji me je ovlastio za ovaj susret. Dolazim ovamo kao Isusov ucenik da vrsim njegovu volju i cinim sto mi on nalozi. „Sigurno ste mnogi od vas culi“, nastavio sam „da je Isus dolazio u sela da bi propovijedao Kraljevstvo Bozje. Za to sam sada i ja dosao ovdje. Dolazim ovoj maloj zajednici njegovih ucenika u vasem selu da zajedno s njima nastavim Isuov rad i da zajedno izvrsavamo njegov nalog.“

‘Da li dolazite samo katolicima ili i drugima?’, procitao sam vase pitanje u izvjestaju s vaseg ranijeg sastanka. Vjerujem da vas to zanima jer od misije ocekujete visestruku korist. Moram vam odgovoriti opet poucen iskustvom nasega Ucitelja. Kad je Isus dosao u selo pozivao je sve koji su ga zeljeli slusati. Neki od njih su bili izlijeceni od svojih bolesti, oni koji su bili na zlu glasu su bili prihvaceni a neki put su i gladni bili nahranjeni. To je sve islo usporedno s njihovm vjerom. Isus ih je uvjeravao da im on moze pruziti vise od punog trbuha i izljecenja od bolesti a to je Kraljestvo Bozje. Neki su mu vjerovali a vecina nije. Tek su kasnije vidjeli da je bio u pravu i poceli ga slijediti.

‘Hoce li misija donijeti bolnicu, bolju skolu, usluge opskrbe hranom i drugim potrepstinama, mlin i drugo’, pitate. Ne znam, mnogo ce ovisiti o vama i vjeri onih koji nas prate. Temelj svega je vjera u Njega jer on daje moc. Cinit cemo ono nas sto nas Bozja Rijec potakne.“

„U kojem selu cete podignuti misiju“, upitao je mladi covjek u prednjim klupama. „Jos uvijek trazimo prikladno mjesto. Kad ga nadjemo, otici cemo kod doticnog poglavice da ga zamolimo teren za gradnju.“

Tako je nekako zavrsio sastank. Osjecalo se je da nisu svi bili zadovoljni mojim odgovorima. Ocekivali su nesto konkretnije, ono sto im nisam bio u stanju obecati jer mi to nije glavni zadatak. „Ne bi trebalo biti“ reako sam „kao kad je Isus nahranio mnostvo ljudi pa su oni dosli da ga postave za kralja a on im je rekao da ga traze ne zbog Bozje Rijeci nego zato sto ocekuju jos hrane. Mi smo tu za Bozju Rijec. No, zelimo takodjer biti slicni milosrdnom Samaritancu koji je pomogao onome koji se je nasao u potrebi. Ne zelimo biti kao oni leviti koji su zaobisli potrebnoga jer takvih sluzbenika raznih crkava danas ima mnogo. Oni puno govore a malo rade. Zato cemo nastojati biti blizu onima koji su gladni ili bez dobre naobrazbe ili koji se nemaju gdje lijeciti. To je i Isus cinio pa moramo i mi.  Ja nisam politicar niti ovi koji su sa mnom nisu politicari nego Isusovi ucenici. Zato necu nista obecavati. Obecavam jedino to da cu, zajedno sa svojim suradnicima, ciniti sve ono na sto nas Bozja Rijec nadahne te da cu nastojati biti jedan od vas.“

Tada smo se razisli. Opet sam se pretvorio u izvidjaca te zajedno sa Sadrikom krenuo uzvodno i nizvodno rijeke Njoko. Ulazili smo u sela, razgovarali s ljudima. Oni su vec znali razlog mog obilaska. U sumrak smo se vratili kod crkvice gdje sam postavio sator. Clanovi crkve, njih tridesetak, bili su tu. Zene su pripremale veceru a muskrci su dovozili drva iz sume zapreznim vozilom. Na vecer je bila festa. Pjevalo se i plesalo u cast sveceniku koji je dosao u goste. Bilo bi to potrajalo dugo u noc da nije, srecom za mene, pocela kisa i sve rastjerala u sklonista. Zene su spavale u crkvi na prostrtim slamnatim tepisima a muskarci u improviziranom satoru. Za mene je bila prirpremljena koliba u koju sam postavio sator da me zastiti od komaraca. Slijedeceg jutra, odmah u svitanje, nastavio sam s izvidjanjem. Krenuo sam ponovno prema Zambeziju. Tamo mi je izgledalo najlogicnije mjesto za misiju tim vise sto je vecina katolika od tamo. Sa mnom je krenuo i poglavica i odmjerio mi 500 metara uz rijeku a u suprotnom smjeru, prema sumi, neka uzmem koliko hocu! No, rekao sam, jos nisam do kraja odlucio i prije pristanka, moram obavijestiti biskupa.

Pristanak mjesnog poglavice je tek prvi stupanj dobivanja terena. Nakon njega treba dovesti viseg poglavicu koji ce nas onda, nakon svog pristankaa, odvesti na kraljvski dvor u Mwandi.

Posjet smo zavrsili nedjeljnom misom na blagdan Svete Obitelji u cije smo ruke stavili ovaj pothvat.

avatar About bdabo

Misionar Boris Dabo je svećenik krčke biskupije koji kao „fidei donum“ misionar radi u Zambiji od 1983. Do sada je službovao u raznim misijama na području biskupije Livingstone na čijem velikom teritoriju ima područja koja su jos ne evangelizirana. Misionar Boris je do sada otvorio nove misije u Shangombo i Lusu koje su predane na upravljanje biskupiji a onda je poslan u Ndjoko da tamo osnuje novu misiju u kojoj se nalazi od 1. sijecnja 2011. Ove stranice svjedoče o procesu otvaranja nove misijske postaje. Misionar zahvaljuje na misijskoj suradnji i preporuča se u molitve.

Speak Your Mind