NextGEN Gallery Plugin Not found

Neocekivano kampiranje pokraj puta
Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Feb
04

Neocekivano kampiranje pokraj puta


Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

izvukli se iz blata uz pomoc volovaJoš jedno avanturističko putovanje u Nawindu. Ovog puta smo proveli noć na putu jer nam je auto ostao zaglibljen u blato iako je vozio Namakando, a on dobro poznaje put i moguće opasnosti. No, nezgoda se dogodi i opreznom!

Zaglibili u blato na ravnici
Mi smo slobodno i bezbrižno pričali priče i dogodovštine u autu dok su naši putnici mirno sjedili otraga na pretrpanom vozilu nadajući se skorom povratku svojim kućama. Tu je bio poglavica Mulako, jedan stariji gospodin kome nisam upamtio ime i još nekoliko ljudi, srećom nije bilo žena i djece. Ne sluteći opasnost, staza nas je dovela na ravnicu gdje smo slijedili trag naših traktora kad smo odjednom upali u duboko blato iz kojeg se nismo mogli izvući ni uz pomoć dvostruke vuče (4×4). Što sada?
Bila je sredina dana i sunce je pržilo nad ravnicom. Veliki bijeli oblaci su dominirali nebom kišne sezone . Izuo sam polako cipele znajući da ovo ne sluti na dobro. Trebalo je stupiti u vodu koja nas je okruživala a bila je do koljena dok je na dnu bio glatko crno glinasto blato. Što sad treba učiniti?
Svi smo se iskrcali i mislili što ćemo sada. Auto neće ni naprijed ni natrag, kotači se sve više ukopavaju. Treba pokušati koristiti vinč, to jest čelični kabel koji je montiran na prednjem dijelu vozila. No taj kabel, pokretan snagom akumulatora, treba pričvrstiti za nešto fiksno, kao na primjer stablo. No, kad smo pogledali uokolo stabla nigdje nema, sve sama ravnica i visoka trava. Nakon nekoliko pokušaja zabijanja gredice u tlo kako bismo za nju privezali vinč, nije uspjelo jer je zemlja bila mekana. Što treba sad učiniti?

Pomoc rezervnog kotaca
Tada sam se prisjetio naših misionarskih priča o tome kako se snaći u sličnoj situaciji. Izvadili smo rezervni kotač, usadili ga tridesetak metara ispred vozila u zemlju, to jest u blato, te za njega privezali čelični kabel vinča. Namakando je sjeo za volan a ja sam izvana dirigirao vinčem. Na naše divljenje, auto se pokrenuo i vučen vinčem polako došao do kraja blata. Bili smo sretni nadajući se da smo našli rješenje problemu i da ćemo sad – na, krenuti svojim putem. No problemi su počeli tek tada: Auto nikako da upali. Vinč je istrošio akumulator iako je motor radio dok smo koristili vinč. Namakando je greškom ugasio motor i više ga nije mogao upaliti. Što ćemo sada a auto je još uvijek u blatu?

Zmija na prtljazniku auta
Kako se zmija tu nasla, nikome nije bilo jasno. Nasli smo je na prtljazniku na vrhu stvari, okrenuta prema suncu. Vjerojatno se je sakrila medju stvarima jos na misiji jer je auto bio parkiran ispod stabla pa je tu sisla da se skrije i putovala zajedno s nama. Jedan je od decki uzeo drsku metle i odbacio ju je daleko na ravnicu.
Hoce li solarna ploca pomoci bateriji?
U međuvremenu su došli ljudi iz obližnjih sela te su se i oni hitro prihvaćali posla koji smo mi obavljali. Jedan je od naših putnika imao solarnu ploču koju je kupio u gradu. Priključili smo je i pridodali još jednu koju je netko donio iz sela. Možda će solarne ploče obnoviti snagu akumulatora. No, ništa od toga: u međuvremenu je došla večer i više nije bilo nade da će solarne ploče nešto pomoći. Što sada? Već mi je bilo jasno da se treba pripremiti za noć. No, netko je doveo dva vola i dvije krave: povezali smo ih lancem za auto i pokušali povući, no nije išlo: krave se nisu dale upregnuti i izlazile su iz linije vuče. Već je tad bila noć i nije se moglo ništa učiniti. Komarci su zujali ve više, nije nam se dobro pisalo te noći.

Neocekivano kampiranje uz put
No,uvijek se nađe neko rješenje: sa sobom smo imali mali šator. Za mene je bio dostatan dok su ostali otišli u selo tražiti prenoćište. Ja sam podigao šator u nedalekom šumarku, otvorio za večeru konzervu i srećom sam imao kruha i vode te se mirno zavukao u šator čekajući jutro i neko novo rješenje za nastavak puta za Nawindu. Muzika komaraca izvan šatora me je samo činila sretnim da sam ipak zaštićen od njih. Tu sam na radiju slusao utakmicu Zambija- Burkina Faso u kojoj se ni Zambija nije proslavila u nogometu te veceri kao ni mi u voznji.
Došlo je jutro i jutarnja svježina te jutarnja molitva iz brevijara s pogledom na auto koje treba izvući iz blata a ni sami ne znamo kako. No, nisam bio zabrinut iako bi bilo normalno da jesam. Već ćemo nešto smisliti…

Cetiri svjeza vola uspjela izvuci auto
S jutrom, kad se je sunce već malo podiglo obećavajući novi vrući dan, stigli su opet neki iz sela sa govedima da ponovno pokušaju izvlačenje. No, opet isti problem: krave nikako u red a dva vola nisu dovoljno jaka. Tada je došao neki mladić i ponosno doveo svoja dva vola. Bila su jaka i velika i svi su sad vidjeli rješenje problema. Namakando kaže neka uklone krave i ostave u zaprezi samo volove. Neki od ljudi su se nećkali ali su ipak pristali na kraju. Sad je bilo biti i ne biti. Četiri vola su uspjela stati u zapregu ispred našeg Land Cruisera. Ja sam sjeo iza upravljača i napeto gledao hoće li ovi volovi biti uspješniji od prijašnjih. Ako i ovo ne uspije onda ćemo trebati čekati još koji dan dok ne prođe naš traktor vozeći građevni materijal u Nawindu te nas on povuče.
Volovi su bili u liniji i trebalo je početi. Muškarci su otraga bili spremni da guraju auto dok su nekolicina muževa sa boje strane volova sa dugačkim prutovima bili spremni da danu znak volovima da krenu.
Tada je počelo. Volovi su krenuli, upregnuli a auto se je polako pokrenuo i postepeno ubrzavao dok su goniči šibali volove. Izašli smo iz blata i našli se na tvrdom pjeskovitom putu. Volovi su još ubrzavali a s traga čujem Namakanda koji mi viče: „upaliti, upaliti“. Na dijelu puta koji je bio manje pjeskovit otpustim kvačilo, okrenem ključ i na našu veliku radost, auto upali! Tada je nastao opći smijeh i čestitanje. Sad možemo nastaviti naše putovanje.
Sreca za trudnu zenu
Dok smo zahvaljivali ljudima na pomoći koju su nam udijelili, čovjek koji je prvi doveo volove molio me je neka malo pričekam jer da njegova žena treba hitno u rodilište. Naravno da smo pričekali veselo čavrljajući s ljudima koje smo tom prilikom upoznali. Vidio sam tada trudnu ženu koja s poteškoćama prilazi autu u pratnji drugih žena. Dok se je polako ukrcavala kako bi s nama u Nawindu u rodilište, mislio sam a što će biti ako joj dođe vrijeme porođaja dok je s nama u autu? U stvari, nije li nam ta trudna žena pomogla tako što je potakla muškarce u selu neka se založe da se auto izvuče iz blata kako bi i ona mogla s nama do rodilišta? Zato su oni i doveli volove! (Nisam li možda malo zloban?) A nije li možda i naš auto upao u blato zato da bi ta žena mogla naći prijevoz te roditi u sigurnom ambijentu? Tko to zna?
Sad čujem da je žena uspješno rodila dječaka i da iz zahvalnosti želi da mu ja dadnem ime! Koje? Srećko?
Nakon tjedan dana, ponovno smo u misiji Ndjoko iz koje smo krenuli. Povratak opet nije bio bez poteskoca: kako smo dugo vozili kroz visoku travu, hladnjak za vodu se je napunio i blokirao prolaz zraka sto je izazvalo pregrijavanje motora. Trebali smo svako cesto stajati i hladiti motor. No to nije bio problem kao onaj pri odlasku i sretno smo se vratili auto prepunim bolesnika koji su dolazili na misijski zdravstveni centar.
Bogu hvala i za ovo putovanje koje je ipak na kraju dobro zavrsilo.
U srijedu odalzim na svecenicki sastank dekanata a onda poruku od Roberta Kraljica da odemo u Nawindu podici zeljeznu konstrukciju za crkvu.

Hvala svima koji su nas molitvom i mislima pratili kao i obicno.
(Ispricavam se sto cu kroz neko vrijeme morati koristiti lap top bez kvacica, charger od onog drugog mi je ostao u Nawindi).

avatar About bdabo

Misionar Boris Dabo je svećenik krčke biskupije koji kao „fidei donum“ misionar radi u Zambiji od 1983. Do sada je službovao u raznim misijama na području biskupije Livingstone na čijem velikom teritoriju ima područja koja su jos ne evangelizirana. Misionar Boris je do sada otvorio nove misije u Shangombo i Lusu koje su predane na upravljanje biskupiji a onda je poslan u Ndjoko da tamo osnuje novu misiju u kojoj se nalazi od 1. sijecnja 2011. Ove stranice svjedoče o procesu otvaranja nove misijske postaje. Misionar zahvaljuje na misijskoj suradnji i preporuča se u molitve.

Speak Your Mind