NextGEN Gallery Plugin Not found

Božić u mislima na fra Stojana
Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Dec
30

Božić u mislima na fra Stojana


Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Učitelj Ngenda i Maynado slave Božić u selu Kachola

Učitelj Ngenda i Maynado slave Božić u selu Kachola

Jučer na nedjelju svete obitelji imali smo dan mladih, ne onaj službeni nego je tog dana organiziran izlet, u stvari posjet mladih crkvi u selu Kachola koja se nalazi trideset kilometara od misije. Ovu smo postaju osnovali nedavno i još u noj nije bilo krštenja niti smo do sada tu imali misu.

Mladi s misije žele širiti evanđelje

Mladi su se za ovaj posjet pripremali par tjedana. Pripremali su igrokaze, pjevanje i hranu. Ne znam ni sam koliko ih se je ukrcalo na prtljažnik auta, sigurno preko 20 jer nisu mogli sjediti nego se je jedino moglo stajati. No, ništa njima, oni pjevaju i pjevaju a još pojačaju kad prolaze uz koje selo pa ljudi znatiželjno izlaze iz svojih dvorišta da ih vide. Vole pokazati da oni sad idu širiti evanđelje pa biraju takve pjesme koje govore o pozivu i poslanju.

Bože, kako je to lijepo, mislim u sebi dok sjedim pokraj vozača te i ja gledam uokolo na zelenu i rascvalu šumu tražeći ispod stabala hoćemo li opet naići na gljive. Već mnogi znaju da Father voli gljive.

Dobrodošlica u selu Kachola
Trebalo nam je sat i pol dok smo stigli u Kachola. Čim su nas oni ugledali odmah su se dali u pjevanje i ples u znak dobrodošlice a ovi naši s auta pojačali volumen tako da su se dvije pjesme ujedinile, ne znaš čija je jača i veselija. Onda je slijedilo rukovanje, svi sa svakim. Nakon toga su svi posjedali i odmorili uz ležerni razgovor dok počne priprema za misu.
Naši dečki Mooka i Simushi, s njima je još bio i Antony kao novi član vodstva grupe mladih su okupljenim ljudima predstavili program a na početku su razdijelili ljude u biblijske grupe u kojima se čitalo evanđelje dana i o njemu razgovaralo. To je trebao biti uvod u misu.
Nakon mise i zajedničkog ručka su bili igrokazi koje su priredili mladi do povratka u misiju na večer.

Obrok palente nakon više dana gladovanja
Vani je bilo dosta vremena za šalu i razgovor dok se je čekalo da ručak za sve bude gotov. Starac Muhao ja bio glavni izvor smijeha, podsjećao me je na našeg Deda Tona u Novalji koji je znao držati štimung na račun svoje jednostavnosti i dobrote. Muhau je stolar i nudio mi je svoje rasklopne stolice da ih kupim u zamjenu za brašno jer je u selu velika glad. Mladi kukuruz im je poplavio i uginuo a onaj na poljima će sazrjeti tek za tri mjeseca. Zato je u selu glad, a i vidim da su svi smršavili, svi do jednoga. Jedino je učitelj Ngenda bio „normalan“ i Charles – seoski političar. Drugi svi su se stanjili. Naravno da smo se dogovorili o zamjeni stolica za brašno: ti meni stolicu a ja tebi vreću brašna i pogodba je na obostrano zadovoljstvo!

U crkvi smo čuli izvještaj da je jednoj mladoj ženi, kćerki od poglavice Silumputa, izgorjela koliba i sve što je bilo u njoj. Dijete je donijelo upaljenu svijeću i nepažnjom je vatra uhvatila travu s krova. Žena je bila unutra i srećom na vrijeme umakla prije nego se dogodila veća nesreća. Jedino je dijete dobilo opekotine u predjelu trbuha. Simushi mi je došapnuo da su se mladi dogovorili da toj ženi ostave pola vreće kukuruznog brašna koje im je preostalo od ručka. „Jako dobro“ rekao sam zadovoljno jer to nije bila Fatherova ideja nego njihova.
Srećom nas je tog dana kiša zaobišla iako je bila zaprijetila. Na povratku sam zaustavio auto i predložio da se pomolimo za kraj ovog lijepog putovanja. Rekao sam im da sam zadovoljan onim što su pripremili i kako su se ponašali i dodao da vidim kako župa raste i kako je ovaj posjet bio još bolji od prošlogodišnjeg.

Zadovoljstvo koje donosi Božić
Ušao sam u svoju kućicu i zapalio vatru da si spremim večeru. Volim tako završiti dan iako je još uvijek bilo palente u stomaku od obilnog ručka, no volim zapaliti vatru i staviti nešto na štednjak. Mislio sam pri tom o božićnim blagdanima koji su protjecali u stalnoj zauzetosti, uvijek sam mogao nešto za ljude učiniti i to mi je bilo lijepo. Gljive koje mi je jedna gospođa u Kacholi dala više nisu bile jestive jer su istrunule. Mislio sam o danima koji su prethodili Božiću a tada smo bili u misiji Nawinda. Sa mnom je bio Petar kome je ovo bilo prvo afričko iskustvo i ne samo afričko nego i misijsko. On je već bio „nabrusio“ svoju kameru da snima krštenje u jednom od sela uz rijeku Loanja, tridesetak kilometara od centra no, kad smo došli tamo s punim autom mladih pjevača koji su trebali pojačati slavljenički ambijent, kod crkvice nigdje nikoga. Saznali smo kasnije da nisu dobili poruku o našem dolasku tog dana, oni su nas očekivali tjedan kasnije. I tako smo imali samo misu a krštenja smo ostavili za mjesec dana iza toga. No, nitko nije držao da je putovanje propalo, bilo je samo drugačije nego što je planirano.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stara i nova crkvica u selu Kachola. Prva je priovremena a nova je stalna. Slavlje Božića i program mladih s misije

Slijepi učitelj sličan Zakeju
Svakog dana ususret Božiću je bio neki program: s ministrantima, s crkvenim vijećem, upis djece za kumstvo u 2014, građevinski radovi i sadnja sadnica stabala uokolo misije i tako dalje.
Jednog smo dana otišli posjetiti umirovljenog, slijepog učitelja gospodina Kupalelwa. Kako u Nawindi nije bilo svećenika, on je, u želji da nastavi u vjeri, prešao u pentekostalnu crkvu iako je kršten katolik. Znam ga češće posjetiti, on se još sjeća nekih mojih propovijedi od prije više od 20 godina u Sichili ali mu nisu pomogle da i dalje ostane u Crkvi koja je ostala bez redovite podrške svećenika. Rekao sam mu da me njegov primjer podsjeća na Zakeja iz evanđelja. Zakej je želio doći do Isusa ali su mu to ljudi koji su bili oko Isusa onemogućili, kao što se to i danas često događa. Tada se je on potrudio i popeo na stablo da bi ga vidio. Isus ga je tada pogledao i pozvao te je to za njega bio početak novog života. „Tako ste i vi“, govorim mu pola u šali, „htjeli vidjeti Isusa jer ga od ljudi niste mogli vidjeti i naći u katoličkoj crkvi. Tada ste se ‘popeli na stablo’, to jest otišli u drugu crkvu ne bi li ste ga možda tamo našli. Sad kad ste ga vidjeli, sad možete „sići s tog stabla“ i vidjeti da je on zapravo tu u Crkvi u kojoj ga prije niste našli. On je tu samo ga vi niste vidjeli.“ Svidjela mu se je ta usporedba, kaže da će o njoj razmisliti. S nama su još bili Kebby i učitelj Nyambe. Slijepi učitelj ih je molio neka mu i oni donose Riječ Božju jer mu ona treba. Kuća učitelja Kapalelwe je na suprotnoj strani rijeke od mjesta gdje je moja kuća i sigurno ću ga opet posjetiti da ga pitam ako je „sišao sa stabla“.

Božić
Stara crkvica u Nawindi je bila premala i krov je propuštao pa su htjeli da ponoćka bude u novoj crkvi makar će sjediti na improviziranim klupama. Namakando je sproveo svjetla preko oltara i tu je, s početkom u 20 sati bio božićni igrokaz i misa. Većina ljudi je prespavalo u crkvi ili oko nje a glavna proslava je trebala biti na sam dan Božića. Normalno je da sakupe hrane kako bi na Božić svi imali zajednički obrok, mnogi ga bez toga ne bi uopće imali u ovoj godini gladi. No, mi smo ih ostavili na božićno jutro dok su izlazili iz svojih prenoćišta i pripravljali se za Božićnu liturgiju Riječi. Mi smo imali drugi plan.

Izvode igrokaze

Izvode igrokaze

Dva dana pješke da proslave Božić
Na putu iz misijske postaje Nawinda prema misiji Ndjoko nalazi se selo s katoličkom zajednicom a zove se Nalubwe. Ovdje je trebala biti središnja proslava Božića za područje koje okuplja još tri crkve: Lwampungu, Kachola i Katonto. Tu smo se i mi najavili doći na njihovu radost. Grupa od dvadesetak je pješačila dva dana iz sela Kachola da bi stigla dan ranije a ostalim grupama je bio dosta jedan dan bez obzira na kišu. Svi su putem pokisli no nije im to smetalo da cijelu noć Božića provedu u pjesmi i dočeku Božjeg Sina. Tek su u jutro zaspali a probudili se kad smo mi stigli. Tada je počela Božićna misa nakon što je bila ispovijed za one koji su bili za nju spremni.

Blagoslivljali misionara
Ljudi su u molitvi vjernih izražavali svoju radost i zahvalnost Bogu što su imali priliku imati svećenika za Božić a tako i najavljivač je rekao da su sretni što je na Božić s njima bio svećenik i neka ga Bog poživi i neka blagoslovi njegove roditelje i neka mu dadne snagu da nastavi donositi ljudima Božju Riječ i tako dalje… ljudi su odobravali a svećeniku je, naravno bilo drago te je i on odobravao. Svi su bili radosni na dan Božića.

Božićni stol u okruženju gladi
Nakon mise ljudi su posjedali na tlo da jedu u grupama a nama je, kao počasnim gostima, ispod stabla stavljen stol koji je ranije služio kao oltar i tu nam je, bez potrebe stolnjaka, na derutnom i ne baš uglednom stolu postavljen ručak, lijepo serviran u pokrivenim zdjelama u kojima je bila bijela palenta te za prismok komadići divljači i kokoševine u ukusnom umaku s lukom koji smo mi donijeli. U stvari, srećom da smo donijeli sa sobom nešto mesa u slučaju da njihovi lovci nisu imali sreće. Tako je naš prilog mesa bio u stvari jedini koji su imali uz jednu kokoš koju su oni donijeli a sve to za pedesetak ljudi koji već danima nisu pošteno jeli pa će im ovo biti glavni obrok i za još slijedećih nekoliko dana. „A tako je to ovdje“, govorio sam gostu iz Hrvatske koji je sve to pažljivo snimao svojom kamerom a on se svemu čudio i zapisivao. Još su oni imali sreću da im je gost darovao vreću od 25 kg kukuruznog brašna, 10 kg riže, šećera, ulja, soli i bombona. To je bila hrana koja se je jela na Božić i bili su svi zadovoljni.

Trideseti u Zambiji
Na večer smo stigli u misiju Ndjoko te ovdje završili božićni dan. Bogu hvala da sam i ovaj Božić, trideseti u Zambiji, proveo s ljudima koji su siromašni u hrani jer je božićno vrijeme doba oskudice i gladi. Siromašni ali ne samo u hrani nego i duhovno jer ono što nam je donio Sin Božji svojim rođenjem, oni to tek sada upoznaju. No to njihovo siromaštvo je misionaru izazov jer on vjeruje da im ima što ponuditi, ono što podiže i obogaćuje. Oni su kao oni siromašni pastiri koji slijede poticaj da ustanu i traže novorođenog kralja i da mu se poklone a misionar je kao jedan od onih anđela koji su poslani da im navijeste Radosnu vijest i da ga nastave tražiti.

Fra Stojan otvorio novu misiju …

Pa mislim, nije loše biti u društvu anđela i naviještati radosnu vijest o tome da je Bog dohvatljiv, i dobar te pomoći koliko možeš. Zato je lijepo biti misionar, imao sam sreće kad je Bog dodjeljivao pozive, mislio sam dok sam ugodno umoran na Božić odlazio na počinak u očekivanju novih aktivnosti koje slijede.

Samo da mogu što više odgovoriti na poziv Božji i biti dobar ljudima, to mi Bože daj ovog Božića… i odoh ja u snove… tamo gdje mogu susresti misionara Stojana koji se ovih dana preselio u novu misiju… onu na nebu… kao anđeo koji misionari s neba… i moli za nas koji nastavljamo …

avatar About bdabo

Misionar Boris Dabo je svećenik krčke biskupije koji kao „fidei donum“ misionar radi u Zambiji od 1983. Do sada je službovao u raznim misijama na području biskupije Livingstone na čijem velikom teritoriju ima područja koja su jos ne evangelizirana. Misionar Boris je do sada otvorio nove misije u Shangombo i Lusu koje su predane na upravljanje biskupiji a onda je poslan u Ndjoko da tamo osnuje novu misiju u kojoj se nalazi od 1. sijecnja 2011. Ove stranice svjedoče o procesu otvaranja nove misijske postaje. Misionar zahvaljuje na misijskoj suradnji i preporuča se u molitve.

Speak Your Mind