NextGEN Gallery Plugin Not found

Cvijetnica: Palme za Isusov ulazak
Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Mar
24

Cvijetnica: Palme za Isusov ulazak


Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Procesija s palmama na msijsi Ndjoko, 2013

Procesija s palmama na msijsi Ndjoko, 2013

Cvjetna nedjelja ili nedjelja palmi okupila je poveći broj ljudi koji su željeli Isusa slijediti na putu od mjesta polaska procesije, to jest od misijske ambulante do „Jeruzalema“, to jest naše slamnate crkvice na brdu gdje je trebala biti misa.
Ministranti su dan ranije imali zadatak da nasijeku dovoljno palminih grančica da bude za sve jer će se pridružiti i crkva iz obližnjeg sela Ndjoko Malomo. Obje crkvene zajednice su udružile svoje pjevače kako bi Isusu pratnja na putu do „Jeruzalema“ pružila što ugodnije putovanje. Doduše, Isus nije jahao na magarcu kao nekad u pravom Jeruzalemu, nitko to nije ni očekivao ali su svi vjerovali da je on ipak stvarno tu među njima.
Željeli su ga primiti na način kako primaju njihovog lokalnog kralja kad im dođe u posjete, to jest kao kad je „mafulo“, kako je to u subotu popodne rekao ministrant Denis kad smo imali redovitu molitvenu grupu za ministrante na kojoj se je čitalo evanđelje dana.

Ljudi su bili veseli i poskakivali u procesiji dok su svom nebeskom kralju obećavali vjernost. Znali su da će i oni, kao ono nekad učenici u Jeruzalemu, dolaziti u napast da ga ne priznaju, a osobito je to bilo jasno kod „velikog učenika“ Petra koji ga je ipak zanijekao kad je bilo gusto. To nijekanje Isusa i njegove Crkve kad grijehom krenemo drugim putem je napast koja nije svojstvena samo onima u Jeruzalemu nego i svim Isusovim učenicima jer svi griješimo kao i Petar.
Evanđelje muke gospodnje čitano je po ulogama, dobro su se pripremili i u crkvi se je, tokom čitanja muke osjećao tajac pažnje. Čak je i nekadašnja vračara, koja je sad izgleda ostavila taj unosan posao i postala članicom crkve u Ndjoko Malomo, izrekla svoju podužu spontanu molitvu vjernih. Nisam si mogao pomoći a da ne mislim na to kako je ona nekad u ovoj istoj crkvici, u samim počecima misije igrala prilično destruktivnu ulogu i razdvajala prve vjernike. Sad je djelovala mirno i pozitivno. Možda je onda mislila da ćemo i mi odgovoriti sličnom agresivnošću. No, pustili smo je da se smiri i možda je Bog učinio ono što mi nismo mogli.
Začudio me je gospodin Ifunga koji je dobio od crkvenih voditelja ulogu da bude najavljivač na današnjoj procesiji. On je i dalje neodlučan u vezi sa pristupom krštenju. Tu je pitanje nesređene ženidbe čiji korijeni se vuku od vremena prije nego je pristupio crkvi. Možda Bog i njega polako obrađuje, ne znamo.
U prvim redovim, na mjestu gdje su pjevači, sjedio je Abel, mladić koji se ima krstiti na Veliku subotu. On ne propušta pouke i raduje se danu svog krštenja i cijela crkva s njim.
Dvije kućice za rodbinu bolesnika u stacionaru.
Poslije mise, vidio sam ljude kako odlaze kućama sa svojim palminim grančicama. Svega toga nije bilo do dolaska misije u njihov kraj. Još sam se više radovao kad me je predsjednik crkvenog vijeća pozvao na razgovor s članovima bolničkog vijeća. Trebali smo razgovarati kako što prije sagraditi kućice za rodbinu bolesnika koji su primljeni na liječenje u naš stacionar. Rodbina dovodi bolesnika i ostaje blizu njega te mu pripravlja obroke te bude s njim da ne bude usamljen. Oni moraju negdje stanovati, osobito u vrijeme kiše. Do sada nemaju prigodnog mjesta pa se „skrivaju“ ispod bolesničkih kreveta. Trebamo sagraditi kućice za njih prije nove kišne sezone. Ljudi će dobrovoljno nasjeći drvene građe. Mole ako bi Father mogao nekoga naći da nam daruje krovne ploče te nekoliko vreća cementa za tlo. Father je to davno obećao no nije želio da on sve učini. U tjednu iza Uskrsa muškarci će otići sjeći drvenu građu i tako će početi radovi. Mislio sam, kako to da su se zauzeli sada kad je na pomolu Veliki tjedan. Ili je baš Veliki tjedan potaknuo…

avatar About bdabo

Misionar Boris Dabo je svećenik krčke biskupije koji kao „fidei donum“ misionar radi u Zambiji od 1983. Do sada je službovao u raznim misijama na području biskupije Livingstone na čijem velikom teritoriju ima područja koja su jos ne evangelizirana. Misionar Boris je do sada otvorio nove misije u Shangombo i Lusu koje su predane na upravljanje biskupiji a onda je poslan u Ndjoko da tamo osnuje novu misiju u kojoj se nalazi od 1. sijecnja 2011. Ove stranice svjedoče o procesu otvaranja nove misijske postaje. Misionar zahvaljuje na misijskoj suradnji i preporuča se u molitve.

Speak Your Mind