NextGEN Gallery Plugin Not found

Otvorena vrata za novo selo
Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10
Mar
26

Otvorena vrata za novo selo


Warning: mysql_get_server_info(): Access denied for user 'zambezim'@'localhost' (using password: NO) in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Warning: mysql_get_server_info(): A link to the server could not be established in /home/zambezim/public_html/wp-content/plugins/xml-google-maps/xmlgooglemaps_dbfunctions.php on line 10

Auto u kvaru u sumi

Primila nas zena po imenu Monika

Danasnja prica iz evandjelja o mladicu koji je pokusao traziti srecu u bijelom svijetu, daleko od kuce Oceve govori jos uvijek. U tom mladicu, koji je dobio tokom povijesti naziv „Rasipni sin“, mozemo prepoznati sami sebe kad smo trazili rjesenja svojih problema, ili ispunjenje svojih zelja i potreba mimo Oca nebeskog. Otac nas nikad nije sprijecio da odemo od njega, to jest da sagrijesimo. No sami smo se uvjerili do cega nas je taj odlazak doveo. Svaki je grijeh odlazak iz Oceva doma i ne sluti na dobro. To ne shvacamo dok se ne nadjemo u tudjoj zemlji, ponizeni, bijedni… Tada je najbolje da ucinimo kao i mladic i ponizno se vratimo tamo gdje nam je mjesto. Ta odlazenja i povratci su, kako vidimo, vec stvorili utabanane staze kao staze u sumi ili na pijesku kojima se cesto prolazi. To je nas zivot dok se konacno potpuno ne vratimo… kad nam to vrijeme dodje. Sreca je da Otac uvijek ima strpljenja za te nase avanture i da uvijek ceka sa smjeskom na licu.
Selo Mubita na pameti
Nism mogao a da na mislim na selo Mubita dok sam citao ovaj tekst o rasipnom sinu i dobrom Ocu. Sutra u nedjelju odlazimo u to selo gdje cemo moci govoriti s obitelji pokojne Charity. Ovaj tekst o odlasku i patnjama koje su rezultat tog odlazenja od Boga i Crkve ce mi dobro doci da im pomognem shvatiti njihovu situaciju. Takodjer jutrosnji tekst iz Casoslova o Bozjim zapovijedima i o stovanju drugih bogova je isto dobar tekst za tu priliku. Njihove nesrece sigurno dolaze iz tog krivobostva koje propovijedaju silni vracevi koji su tu kod njih nasli plodno tlo. Treba govoriti o tome koga treba stovati i tko donosi mir i sto donosi ono drugo. Pri tom treba paziti da s ne spomene vraceve jer ce i oni tu biti prisutni, ako ne odu prije a njih nije dobro naljutiti i izazivati, bar za sada. Bit ce to zanimljiv susret.

Prvi kontakt sa selom Sansa
Jucer smo obavili prvi kontakt s novim selom koje se nalazi na drugoj strani rijeke Ndjoko. Selo se zove Sansa. U tom selu ima jedna zena, ime joj je Monika Mayumbelo, koja je nekad davno, dok je pohadjala skolu u selu Lwampungu koje pripada misiji Sichili, krstena jos kao dijete. Kad je zavrsila osnovnu skolu onda se je vratila ovdje gdje je sada i tu zivi. Uvijek joj je bila zelja, kaze, da u njenoj blizini bude katolicka Crkva jer jedino njoj vjeruje. Pokusala je ona i sa sektom ali, kaze, nije islo. Sad se je slicajno susrela s Gertrud, nasom obracenicom iz te sekte i Gertrud je Moniki s odusevljenjem govorila o Crkvi kojoj se je pridruzila. Monika je to jedva docekala i zamolila neka mi prenese da je dodjemo posjetiti. Tako smo jucer dosli k njoj. S nama je bila i Gertrud te Silumesi, Libaka i Simon. Kad smo sjelei na stolce koje nam je pripremila u njenom dvoristu, Monika se je ispricavala sto nije bilo i drugih ljudi da nas docekaju jer je, kaze, poruku primila tek sinoc pa nije mogla organinzirati i druge ljude.
Kad sakupite deset ljudi onda nam javite
Rekli smo neka ne brine, vazno je da smo vidjeli nju pa ce sad ona reci drugima. Dogovorili smo se da ce ona okupiti barem deset ljudi i da ca nam onda javiti pa cemo opet doci. Ona je rekla da ce ih biti i vise od deset. Bila je radosna i sretna da ce sad moci obnoviti svoju vjeru iz djetinjstva.
Gertrud zeli sluziti Bogu
Kaze Gertrud kasnije dok smo se vracali, da na ovu stranu rijeke Ndjoko ima puno ljudi, vise nego na onoj nasoj. Da ce ovdje biti ljudi koji ce nam se pridruziti iako vecina pripada sekti. Gertrud je u ovom kraju zivjela sedam godina dok je bila udata za muza koji je iz ovog kraja. Kad je on umro onda se je vratila u svoje rodno selo koje je sada nedaleko misije. Govorila je kako se vise na zeli udati nego da ce se posvetiti Bogu i Crkvi. Kaze da je ovakva putovanja vesele jer da se govori samo o Bogu i da joj je to lijepo. Dok sam to slusao vozeci kroz sumu natrag, mislio sam da je Isusa i njegove ucenike pratila grupa zena i da su im one pomagale na svoj nacin. Gertrud je uz put susretala zene koje je poznavala iz vremena dok je zivjela ovdje i s kojima je bila u istoj sekti. To su bili jako veseli susreti zena koje se nisu davno vidjele a sad kao da su to jedva docekale.

Poteskoce na putovanju ali sve sretno zavrsilo
Putovanje je bila malo avanturistino. Kako nisam poznavao put i prepostavljao da cemo se morati provlaciti autom kroz grmlje, uzeo sam stari auto koji je ionakao vec sav izgreben. Na jednom mjestu smo tako upali u blato da smo uz pomoc ljudi koji su priskocili u pomoc da guraju izisli van vozeci natraske. No, problem nije tim zavrsio. Ubrzo nakon tog mjesta je bio uspon i osjetio sam da se voda u hladnjaku motora grije. Morao sam zaustaviti i vidio da je hladnjak probusen, voda istice i ne samo to nego je propeler hladdjaka izgubio tri rebra. To je vjerojatno bilo u onom dubokom blatu. Sve je to uzrokovalo opasno zagrijanjae motora te nismo mogli dalje. Tada smo morali traziti rjesenja. Simon i Libaka su otisli prema rijeci traziti vodu za hladnjak. Silumesi se je popeo na veliko stablo trazivsi signal za mobitel. Kad ga je nasao, javio je Shadriku da dvede novi auto te nas povuce. MI smo ostali tada cekati da vidimo tko ce prvo stici. No to cekanje nije bilo ugodno jer su na nas navalile sumske musice zvane tumbulumbulu koje dosadno traze ulaz u nos, usi, oci, usta. Izgleda da smo bas bili blizu njihovog gnjezda. Ni mahanje grancicama nije pomagalo jedino sto je pomoglo jest kosuljom prekriti glavu i trpiti vrucinu. Nakon sat vremena zaculi smo auto, pojavio se je Shadrik i skupa s njim stigli su i oni s vodom. Tada smo povezali konop i povukli stari auto: ja sprijeda u novom a Shadrik otrga sa starim. Dobro smo isli doki nismo usli u jedan potok. Na izlazu iz potoka puknuo je konop a drugoga nismo imali. Stpo sada: Tada smo u selu molili dosta kanti za vodu, nalili ih na potoku i tako krenuli da bismo onda svakih nekoliko stotina metara zaustavljali, cekali dok se voda ohladi, nalijevali vodu i ponovno kretali. I tako smo onda uspjesno stigli natrag u misiju.
Kazu ovi nasi kad smo stigli da im je ipak bilo drago jer su znali da podnosimosve te nevolje dok smo u sluzbi Bozjoj. Imali su pravo.

avatar About bdabo

Misionar Boris Dabo je svećenik krčke biskupije koji kao „fidei donum“ misionar radi u Zambiji od 1983. Do sada je službovao u raznim misijama na području biskupije Livingstone na čijem velikom teritoriju ima područja koja su jos ne evangelizirana. Misionar Boris je do sada otvorio nove misije u Shangombo i Lusu koje su predane na upravljanje biskupiji a onda je poslan u Ndjoko da tamo osnuje novu misiju u kojoj se nalazi od 1. sijecnja 2011. Ove stranice svjedoče o procesu otvaranja nove misijske postaje. Misionar zahvaljuje na misijskoj suradnji i preporuča se u molitve.

Speak Your Mind